Povijesno porijeklo frižidera

Ljudi su od ranog vremena znali da hrana pohranjena na nižoj temperaturi nije sklona kvarenju. Već više od 2000. godine prije nove ere (20. vek pne), drevni stanovnici slivova reka Eufrat i Tigris u zapadnom Babilonu počeli su da gomilaju ledene blokove u jamama kako bi zadržali meso. U dinastiji Shang (početak 17. vijeka prije nove ere do 11. vijeka prije nove ere), Kina je također znala koristiti kockice leda za hlađenje hrane. U srednjem vijeku, mnoge zemlje su vidjele originalne frižidere koji su stavljali kockice leda u posebne rezervoare za vodu ili kamene ormariće za čuvanje hrane. Sve do 1850-ih, ova vrsta frižidera se još uvijek prodavala u Sjedinjenim Državama.

Sredinom 17. veka na Zapadu, reč"frižider" ušao u američki jezik. Sa razvojem grada postepeno se razvijala trgovina ledom. Postupno ga koriste hoteli, hoteli, bolnice i neki pronicljivi gradski trgovci kako bi meso, ribu i puter održali svježima. Nakon građanskog rata (1861-1865), led se koristio za hlađenje kamiona, a ušao je i u civilnu upotrebu. Do 1880. polovina frižidera prodatih u Njujorku, Filadelfiji i Baltimoru, a jedna trećina frižidera prodatih u Bostonu i Čikagu počela je da ulazi u domaćinstva. Slični proizvodi imaju i zamrzivače.

Izrada efikasnog frižidera nije tako jednostavna kao što mislimo. Početkom 19. veka, pronalazači su imali veoma rudimentarno razumevanje termofizike, što je bilo od suštinskog značaja za nauku o hlađenju. Na Zapadu su verovali da najbolji frižider treba da spreči otapanje leda, ali tako vrlo uobičajeno gledište u to vreme očigledno je bilo pogrešno, jer je topljenje leda igralo ulogu u hlađenju. U prvim danima ljudi su ulagali mnogo napora da očuvaju led, uključujući i omotavanje leda ćebadima, kako led ne bi mogao igrati svoju ulogu. Tek krajem 19. veka pronalazači su uspeli da pronađu precizan balans izolacije i cirkulacije potreban za efikasan frižider.